[ Generalna
]
31 Avgust, 2014 23:03
Tebi..
Pa, ne znam...odakle početi, gde završiti? I u međuvremenu, kako? Tu sam
gde jesam, eto, s vremena na vreme umeš da mi nedostaješ, ne mnogo, ne
malo...ali dovoljno da pustim neku pesmu želeći da te zagrlim najjače, da te
poljubim i da imam ceo svet na jednom dlanu. Umela sam da te čekam, uvek si
imao kome da se vratiš, hajde priznaj! Eto, priznajem i ja da negde duboko u
sebi pritiskam nadu da ćeš se vratiti i da će biti baš onako kako sam želela.
-A
[ Generalna
]
27 Avgust, 2014 17:52
Samo želim da znam...
Ćao Ana.. Da li me se sećaš?! Bila sam ti nekad prijatelj..bile smo kao sestre..Sve što smo radile, radile smo zajedno..Nije mogao da prođe ni jedan dan da se ne čujemo, ne vidimo..Uvek si bila moje rame za plakanje, moja ruka koja me teši, a ja tvoja..Uvek si bila iskrena prema meni što sam najviše volela i cenila kod tebe..Znala si najbolje savete da mi daš, da me nasmeješ tvojim glupim šalama, kada mi nije do smeha, da mi nabijaš na nos kakav odvratan ukus za momke imam (a ni ti nisi bila ništa bolja), ali koliko me je to samo tada nerviralo, a sada mi toliko nedostaje..Pa reci mi Ana, sećaš li me se?! Setiš li me se nekada?! Da li te je uopšte briga?! Da li prođe dan da ne pomisliš na mene?! Kako je tebi sada?! Ne znam za tebe, ali ja, ja se tebe često setim, setim sa staklenim suzama u očima..Često gledam sve one naše snimke kada smo glumile mongoloidne majmune, smejale se bez razloga, snimke sa časova..Često gledam naše slike, čitam naše stare poruke..Ne znam zašto to radim kada me stalno to rastuži i učine situaciju gorom, ali nisam bitna ja, bitna si ti..Pa reci mi Ana, da li si dobro sada?!
-J
[ Generalna
]
23 Avgust, 2014 01:07
Želim da otkrijem ko se krije iza tog tajnovitog pogleda..
Ugledam ga, nasmejem se - ugleda me, okrene glavu, ali opet spazim taj njegov pogled, pogled koji se skriva ispod tog prelepog lica neznanca. Često ga uhvatim kako me posmatra iz daleka, pa uzmem i ja posmatram njega..tako se samo gledamo, gledamo i gledamo..Satima to ume da traje.. nekada..Ne progovaramo ni reč, ali u mislima znamo da ne možemo jedno bez drugog..
-J
[ Generalna
]
10 Avgust, 2014 03:41
Kraj ili nov početak?!
Prošli put kada sam pisala članak, sam se osećala toliko očajno i nevidljivo, ali u prethodnih par dana sam ipak uvidela da su ti ''prijatelji'' (koje sam imala) zaista vredeli, ostali bi uz mene, a ne bi mi okrenuli leđa čim iskrsne nešto novo, bolje i zabavnije.
Sinoć sam izašla (opet) i bilo je savršeno. Videla sam dva dečka koja su mi se baš onako sviđali i kojima sam se ja baš onako sviđala... ti pogledi koji su mi uputili ufff..osećala sam se toliko očajno, ali opet srećno što mi je bar jedan od njih uputio osmeh, dok je drugi okrenuo glavu i doveo do očajnosti, ali i sreće..pa ko zna zašta je to dobro..Kako-god rekoh da mi je bilo savršeno..pa možda i ovo leto i nije toliko očajno i loše...ima još vremena da se podigne i izenadi me..ko zna :))
-J
[ Generalna
]
03 Avgust, 2014 02:16
od PRADE do NADE
Ne znam zašto mi je trebalo ovoliko vremena da konačno počnem da vodim ovaj blog, u smislu da njegove početne stranice popunjavam pričama mog života..Imam ovaj blog već oko godinu dana i ništa se nije promenio od samog početka otkako sam ga napravila..pa vreme je za promenu!
Iz dana u dan se pitam kada je došao taj trenutak da moj život postane ovoliko komplikovan?! Pre samo 2 meseca imala sam prijatelje, dosta njih, ljubav, celu listu stvari koje bih želela da uradim za ovaj letnji raspust. Sve sam isplanirala do poslenjeg dana ( 31-og avgusta), zaista sam mislila da će ovo leto biti savršeno...a onda sve je nestalo..Ti takoreći ''prijatelji'' su me potpuno škartirali u svakom smislu, a kada bi im to pomenula pravili bi se ludi, pa sam na kraju ja njih škartirala..Ljubav je nestala, tačnije otkrila sam koliko je ustvari taj dečko iskompleksiran i koliko se uživljava u ulogu mačo dečka, koji pokušava da sakrije svoje pravo lice prostaka..Možda me čini lošom osobom što sve najgore sada mislim o njemu i ponekada govorim, ali zaista je tako..Sve je jednostavno nestalo, otišlo, isparilo za tako kratko vreme..Zaista je čudno to kako u jednom trenutku sve bude savršeno, a onda bum..Svaki dan mi je isti..Ustanem u 2 sata, pogledam omiljenu seriju, pročitam neku knjigu i vratim se da spavam..Dovoljno bedno?!
-J