Pa, ne znam...odakle početi, gde završiti? I u međuvremenu, kako? Tu sam gde jesam, eto, s vremena na vreme umeš da mi nedostaješ, ne mnogo, ne malo...ali dovoljno da pustim neku pesmu želeći da te zagrlim najjače, da te poljubim i da imam ceo svet na jednom dlanu. Umela sam da te čekam, uvek si imao kome da se vratiš, hajde priznaj! Eto, priznajem i ja da negde duboko u sebi pritiskam nadu da ćeš se vratiti i da će biti baš onako kako sam želela. 

                                                             -A